© 2019 womeninfilmindustry.com

21. - 22. 02.  2019.

Žene u filmskoj industriji

Dvodnevna međunarodna konferencija

 

Konferenciju organizira Društvo hrvatskih filmskih redatelja, a cilj je potaknuti razgovor o ulozi i položaju žena u filmskoj industriji. Konferencija će obuhvatiti brojne teme poput vidljivosti filmskih stvarateljica, njihove zastupljenosti, ravnopravnosti, sadržaje vezane uz autorska prava, osobitosti u radu i mnoge druge objedinjene zajedničkim nazivnikom filmskog stvaralaštva žena, a okupit će eminentna imena hrvatskog i europskog filma.

Ovim plakatom prisjećamo se klasika hrvatske kinematografije, filma H-8 (1958.) za čiju je montažu zaslužna Radojka Tanhofer.

 

Tanhofer (Ivančević), Radojka, filmska montažerka (1927). Od 1946. radi u Jadran filmu, a nakon rada na dokumentarcima Na izbore (1946) i Iz tame u svjetlost (1946) M. Katića montirala je prvi igrani film hrvatske kinematografije nakon drugog svjetskog rata - Živjeće ovaj narod (1947) N. Popovića. Do 1963. na špicama je potpisivana djevojačkim prezimenom, a montirala je više od 60 igranih filmova, među kojima i Koncert B. Belana, H-8... N. Tanhofera, Samo ljudi i Tri Ane B. Bauera, Rondo Z. Berkovića i Kad čuješ zvona A. Vrdoljaka.

 

Posebno plodnu suradnju ostvarila je s Nikolom Tanhoferom, u filmovima Nije bilo uzalud, Osma vrata, Sreća dolazi u devet, Dvostruki obruč, Svanuće i Bablje ljeto. Montirala je i filmove Nevesinjska puška Ž. Mitrovića, Trenuci odluke F.  Čapa, Dolina Mira F. Štiglica, Kuća B. Žižića, Put u raj M. Fanellija, Družba Pere Kvržice V. Tadeja te Protest, Tri sata za ljubav i Lov na jelene F. Hadžića. Od TV radova potpisuje montažu serije Kuda idu divlje svinje (1971).

 

Godine 1969. zajedno s Brankom Belanom utemeljila odsjek montaže na filmskom odjelu ADU u Zagrebu, na kojem je redovito predavala sve do umirovljenja 1997. godine. Dobitnica nekoliko nagrada za životno djelo: Vladimir Nazor 1994, Krešo Golik 2008. i Zlatni Oktavijan 2010.

Ovim plakatom prisjećamo se klasika hrvatskog filma, filma Deveti krug  (1960.) za čiji je scenarij zaslužna Zora Dirnbach.

 

Dirnbach, Zora, dramaturginja, scenaristica i urednica (1929). Od 1949. novinarka kulturnih rubrika u zagrebačkom tisku, od 1955. filmska kritičarka RZ-a, na kojem je uređivala filmske emisije te počela pisati filmske scenarije i radiodrame, a od 1958. do umirovljenja 1991. urednica u Dramskim redakcijama RZ-a i TVZ-a. Izvedene su joj radiodrame Sestre Barsalli, Nakon petnaest godina, Krug bez točke, Alkimonova jabuka, Voda, Partija šaha i dr.; neke su prevedene i emitirane u više europskih zemalja te u Izraelu. Autorica je više TV drama (Taj dugi, dugi put, Đavolje sjeme, Harmonika, Nocturno, Proljeće Janka Potlačeka), scenarija za TV serije Htio bih znati tko sam (1964), Dosije (1986) i dr.

 

Prema njezinu prvom scenariju snimljen je film Deveti krug (F. Štiglic, 1960), za što je na Pulskom Festivalu u Puli nagrađena Zlatnom arenom i nagradom publike Jelen. Iste je godine postala dramaturginja urednica u radijskom dramskom programu, a potom od 1963. u televizijskom dramskom programu RTV Zagreb. Autorica je scenarija za film Igre na skelama (1961) S. Weyganda, koji je povučen iz distribucije s objašnjenjem da „daje iskrivljenu sliku naše socijalističke omladine”.

 

Početkom 80-ih neko je vrijeme predavala TV dramaturgiju na ADU-u u Zagrebu, a pisala je i kazališne drame. Objavila nekoliko knjiga; zastupljena u domaćim i stranim antologijama radijskih i TV drama. Dobitnica je triju nagrada za životno djelo: Vladimir Nazor 1994, Krešo Golik 2008. i Zlatni Oktavijan 2010.

Ovim plakatom prisjećamo se klasika hrvatskog filma, filma Lisice  (1969.) u kojem glavnu žensku ulogu igra Jagoda Kaloper.

 

Kaloper, Jagoda, glumica, akademska grafičarka, multimedijalna umjetnica, filmska i video autorica rođena je u Zagrebu 1947. godine, a u rodnome gradu je 1970. godine i diplomirala na zagrebačkoj Likovnoj akademiji. Najpoznatija po glumačkoj ulozi u filmu W.R. Misterije organizma D. Makavejeva iz 1971. godine, u kojem je uz Milenu Dravić glumila aktivisticu u seksualnoj revoluciji.

 

Trajno se upisala u memoriju ovih prostora i preko Lisica K. Papića (1970), u kojemu glumi nevjestu koju siluje kum. Na filmskome platnu prvi put se pojavila 1965. godine u segmentu Duga ulica V. Kljakovića iz omnibusa “Ključ” (1965), a slijedile su druge filmske uloge - 1966. u filmu Ponedjeljak ili utorak V. Mimice, Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata B. Ivande (1968), Kud puklo da puklo R. Grlića (1974), Kuća B. Žižića (1975) itd.. Za filmski dio svoje umjetničke karijere Jagoda Kaloper primila je više nagrada - Nagradu grada Zagreba Kula Lotrščak, Srebrnu Arenu i Zlatnu Arenu na pulskome filmskom festivalu, pri čemu je Zlatnu arenu poklonila Fondu za gladnu djecu, te nagradu Carica Teodora na filmskome festivalu u Nišu.

 

Radila je i kao likovna i grafička urednica časopisa Modra lasta, redizajnirala je ambalažu proizvoda tvornice ulja Zvijezda, bila je performerica i feministica, a za Glas koncila je napravila intervju sa sudanskim biskupom.